STALNO  U  RADU ! . . . . . .  
NAPISALI SU - PROČITALI SMO  
 
    . 
          Ono što će vječno ostati od Radićeva nauka u svijesti hrvatskoga naroda upravo je moral.   U poslijednjem govoru Zagrepčanima 16. srpnja 1928. uoči smrti, Stjepan Radić poručuje:  
                           "Valjani i pošteni na jednu stranu, a lupeżi na drugu." 
    Tihomil Radja: "Strast i vlast", (Vijenac, novine Matice hrvatske za knjiżevnost umjetnost i znanosbr, 90/V, od 19. lipnja 1997.)  
    . 
     .
    . 
         Potreban nam je izvanparlamentarni pokret za obnovu domovine. Od 1992. godine slobodno mišljenje i  djelovanje sve se više onemogućuje, a proizvodi se strah . . . .  
       . . . slobodnomisleći ljudi moraju razmišljati o pokretu, ali ne političkom nego moralnom.  Nije problem Hrvatske lijevo ili desno skretanje, nego vertikalni pad.  
    Slobodan Prosperov Novak: "Hrvatska je na dnu", (Tjednik, hrvatske informativne novine, br.. 19/I, 4 srpnja 1997.) 
     . 
    ..
    . 
         Amoral i krivokletstvo na velika su vrata ušli u politički żivot, a dvostruki moral i licemjerje postali pożeljna osobina koja jamči uspješno "snalażenje" u borbi za političku i gospodarsku moć.  
         Dnevna politika u Hrvata sve je bliża masturbaciji. Jer, veli pouka, u oba slučaja valja isključiti mozak, zatvoriti oči i - izmišljati stvari.  
    Zlatko Gall: "U znaku amoralne obnove", (Vijenac, novine Matice hrvatske za knjiżevnost umjetnost i znanost br. 92/V, od 17. srpnja 1997.)  
     . 
     
    . 
         Nepotrebno je dokazivati kako su napadi na inteligenciju štetni za zemlju i narod, i kako su oni tipični za sve autoritarne i protudemokratske tendencije ovovjeke Hrvatske. 
    Ivo Banac: "Protiv straha", Slon-GZH, Zagreb 1992, (Vijenac, novine Matice hrvatske za knjiżevnost umjetnost i znanost br. 90/V, od 19. lipnja 1997.)  
    . 
    .
    . 
         Hrvatska još nije pravna drżava, a tu tvrdnju ne treba ni dokazivati jer to direktno ili indirektno priznaju i drżavni funkcionari i članovi postojeće vlasti . . .   
                                      . . . u bespravnom društvu nema i ne może biti ni elementarnog morala. 
    Milan Kangrga: "Bit europskog duha" (Novi list, od 5.lipnja 1997.)  
    ..
    . 
    . . . prošli je izbor za rektora bio nedostojan Zagrebačkog sveučilišta i sramotno oličenje nedemokratičnosti u reżiji vladajuće politike.  
    - Za rektora je izabran podpredsjednik vladajuće stranke nakon tajnog kandidacijskog postupka, u obliku telefonske ankete i to samo među dekanima, . . .  
    - Sveučilište treba izabrati u sukobu između sveučilišne i drżavne vlasti. To naravno nije sukob oko autonomije sveučilišta, iako ga rektor tako nastoji prikazati, već sukob između samovlašća na Sveučilištu i żelje drżave da uspostavi cjelovitu i personalnu kontrolu nad znanošću i visokim obrazovanjem. . . .  
    - . . . Šunjić ima za potporu tek nekoliko dekana od kojih su dvojica, trojica pravi razbojnici . . .  
    Vilim Ribić, predsjednik Vijeća Sindikata znanosti: "Sukob izmedju samovlasća na Sveučilištu i drżavne kontrole", (Novi list, 6. srpanj 1997.)  
    .
    . 
           Dakle, Marijan Šunjić apsolutni je rekorder u duljini mandata od prvog izbora rektora još 1874. Na tu je dużnost prvi puta izabran u travnju 1991. Zato je vjerojatno samo njega  iznenadio otpor sveučilišne javnosti njegovoj trećoj kandidaturi.  
    . . . već pri svom drugom izboru u veljači 1994. rektor Šunjić je, eliminiravši nepoćudne, jasno dao do znanja kako će se odnositi prema tvrdoglavim ili nedostatno kooperativnim dekanima, odnosno prema sveučilišnoj verziji oporbene situacije.   
          Očito nakon što prije dvije godine nikoga nije osobito uznemirila studentska peticija kojom se s više od trinaest tisuća potpisa trażi Šunjićeva smjena, učestala negodovanja i "jamranja" iz zbornica i znanstvenih kabineta pokazala su se djelotvornijima.  
    Meri Stajduhar: "Izbor rektora - Trešnja profesora Šunjića", (Vijenac, novine Matice hrvatske  br. 93-94/V, od 31. srpnja 1997.) 
    .
    . 
          Dr. Marijan Šunjić: "Izbor jednog čelnika HDZ-a na visoku akademsku funkciju još je  jedan dokaz da u našoj stranci postoje golemi i odlučni intelektualni potencijali"- o svom izboru za rektora Sveučilišta u Glasniku HDZ-a, 1994.  
    Zlatko Gall: "Rekli i ostali živi", (Vijenac, , novine Matice hrvatske, br. 95/V, od 04. rujna 1997.)  
    .
    . 
          Problem Hrvatske je u tome kako svoje najbolje prirodne, ljudske i kulturne resurse  pretočiti u najbolje rezultate. 
    Andrea Feldman: "Kako żivjeti drugdje", (Vijenac, novine Matice hrvatske t, br. 80/V, od 22.svibnja 1997.)   
    .
    . 
    ". . . a znanost i umjetnost su nošene univerzalnim načelima koja samo povećavaju moralni imperativ intelektualca u brizi za njihovu domovinu i cijeli svijet."  
    Ivan Supek: "Pismo jednoj stranci - Tko bi ubio Spasitelja?", (Vijenac, novine Matice hrvatske , br. 95/V, od 4. rujna 1997.)   
    . 
    . 
           Demokracija i javni moral prvorazredna su proizvodna sredstva, bez kojih nema ekonomskoga ni socijalnog napretka nijedne drżave ni naroda.  
    Tihomil Radja: "Strast i vlast", (Vijenac, novine Matice hrvatske, br. 92/V, od 17. srpnja 1997.) 
    .
     
            Vlado Pavlinić: "Najvećim nedostatkom u današnjoj hrvatskoj držim gubitak morala. Mislim na osnovne ljudske vrline, kao što su ljubav i spremnost na žrtvu."  
    Grozdana Cvitan: "Razgovori: Vlado Pavlinić. Iz emigracije i natrag",(Vijenac, novine Matice hrvatske, od 4. rujna 1997.)  
    ...
    . 
          Teško narodu kojeg vode njegovi najbolji sinovi. To su bili svi poznati autokrati i diktatori dvadesetog stoljeća. Bez iznimke. Bez obzira na ideologije. I to nije ništa novo pod suncem.  
    Boris Maruna: "Dar koji ugrożava", (Vijenac, novine Matice hrvatske za knjiżevnost umjetnost i znanost, br. 90/V, od 19. lipnja 1997.)   
     
    . 
          Svaki uzgoj truleżi, pa i one hrvatskog drżavnog cinizma, podrazumijeva mogućnost da ti prije ili poslije zakuca na vrata tvoga doma. Ali samo kao truleż. 
    Boris Maruna: "Kukavice u pričuvi", (Vijenac, novine Matice hrvatske za knjiżevnost umjetnost i znanost br. 91/V, od 3. srpnja 1997.)  
    . 
    ..
     . 
          Moglo bi se reći da postoji apsolutna sloboda govora i medija, no rijetko tko si je može priuštiti. 
    Ančica Petrušić: "Porez na zrak - Razgovor sa Silvijem Vrbancem u povodu dobivanja koncesije za Radio 101", 
    (Vijenac, novine Matice hrvatske za knjiżevnost umjetnost i znanost, br.100/V, od 13.11.97.) 
    . .
    . 
           Izlazak na ulicu - ako se izlazi mirno i dostojanstveno - ne samo da je legitiman nego je i nužan oblik  demokratske borbe. Ja sam apsolutno za to da mi, kao Pokret, izađemo na ulicu, i mi ćemo na ulicu izaći. Demokracija se ne može svesti na biranje zastupnika jednom u četiri godine, nakon čega birači gube nad njima svaku kontrolu. 
    Ivan Supek: "Tuđmanov sustav počiva na grijehu",  (Feral Tribune od  05. 01. 98.) 
    ..
           . 
          Prof. dr. Marijan Šunjić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, danas će, nakon sedam godina rektorskog staža, dužnost rektora predari svom nasljedniku - prof. dr. Branku Jerenu. . . 
           Svečanom činu primopredaje dužnosti juče je prethodilo ništa manje svečano predstavljanje studije "Hrvatsko sveučilište za 21 stoljeće", koju su zajednički izradili rektor Šunjić i njegova tri prorektora. Studija je pobudila veliko zanimanje javnosti ne toliko zbog toga jer na gotovo dvije stotine stranica u reprezentativnom izdanju nudi "idejno rješenje razvoja Sveučilišta u Zagrebu", koliko zato što je predstavljanje te dugoočekivane studije priređeno upravo dan prije svečane primopredaje dužnosti. . . 
          Smiješno je da rektor predstavlja svoju viziju razvoja Zagrebačkog sveučilišta dan prije svog odlaska. 
    I. Kalogjera-Brkić: "Kukavičje jaje bivšeg rektora", (Večernji list od 06. 02. 98.)      
    .
 
 POVRAT
  This page hosted by -   Get your own Free Home Page
1