Zapisi jednog borca 303. brigade Armije Bosne i Hercegovine
Dio 1.
Borbe na Cadjavici
Ulazimo u selo. Kod kafane "Vlajko"
medpunkt 17. Krajiske brigade. Ovamo izvlace svoje ranjenike. Borbe
su dalje od nas, u brdima. Cuje se artiljerija, dosta krupnog kalibra
i nesto PAT-ova. Ocigledno se banda ukopala a municije im nikada nije
nedostajalo (gdje su samo otisle nase para za opstenarodnu odbranu?).
Krajisnici imaju dosta poginulih koje odnose u pravcu osnovne skole.
Lijevo cestom za Orahovljane odlaze dijelovi 308. brdske koji su stari saveznici krajisnika. Uz njih se bore od pocetka rata. Njihov zadatak je oslobadjanje Rastoke i presjecanje komunikacije na rijeci Sani. Ocekuju ponovni "susret" sa 13. kljuckom protiv koje su se borili jos u vrijeme odbrane Jajca.
Jedan krajisnik koji je iz rodom iz tog kraja prica o obliznjim selima i ljudima. Orahovljani i Rastoka su bili iskljucivo muslimanska sela ali su u toku II svjetskog rata etnicki ocisceni od strane cetnika iz Ribnika pri cemu su oba (vrlo bogata sela) temeljno opljackana a dio stanovnika koji nije pobjegao pobijen. Sada imnapokon, nakon 50 godina, stize osloboda.
U pravcu Rastoke polazi i jedna grupa izvidjaca da ocijeni mogucnost prebacivanja fronta na tu stranu kako bi smo izbjegli uski ukopani put koji vodi u Kljuc. Znamo da nas cekaju i minska polja i bunkeri. Nadamo se da ce odbrana oslabiti kad ih pritisne 5. korpus sa zapada. Sada oni "vracaju posjetu" kljucanima koji su mnogo puta uzaludno jurisali na Bihac.
Krajisnici pjevaju kao da idu u svadbu a ne u boj. Jedan mitraljezac dovikuje: Da vidim ponovo Sanu, aman ne zalim umrijet!
Mi ostajemo jos na rubu sela, cekaju se izvidjaci, podjela je hrane za dalji mars, nema nista od spavanja. Pristize jos ranjenika. Hrana naravno kasni. Polazimo...
Safet S. Sarajlic, borac 303. brdske brigada Armije Bosne i Hercegovine