U okviru obrazovnog programa "Upoznaj neprijatelja da bi lakse branio" predstavljamo likove koji su zlom koje su ucinili ostali upisani kao crna mrlja na mapi istorije.

POP ZUCO, osoba koja je blagosiljala srpske topove (a sta blagosiljaju njegove kolege vidi ovdje). Oni koji su doziveli opsadu grada znaju popa iz filmova TB CAPAJEBO (sa Sokolca) u kojima je posrtao supijan i svetom vodom prskao topove kojima je razarano Sarajevo (nije isto sa CAPAJEBO).

A evo kako popa prikazuju nejgovo obozavaoci iz CAPAJEBA (iz grada koga nema na kartama).

DA BOG NIJE SRBIN MI BISMO DAVNO BILI IZGUBljEN NAROD

Ovo je jedina srpska opstina koja nema crkvu. Drugo, ovdje treba i naselje da se pravi. Dodik je dolazio, docekao sam ga pred crkvom, otisli smo gore na vojno groblje i nismo mnogo pricali. Jeste mi napomenuo da kada budem trazio novac za crkvu budem umjeren, da ne trazim odmah gutu love

Na samo 200 metara od medjuentitetske linije, na dijelu koji vodi preko periferije sarajevskog naselja Vraca, u prizemlju jedne privatne kuce (garaze), prema padinama Trebevica, smjestena je kapela ,,Svetog Djordja", a njen starjesina je prota Vojislav Carkic, poznatiji svima kao pop Zuco. Mnogi bi sjediste ove Crkve oznacili kao selo Miljevici, medjutim, prota, inace rodjeni Sarajlija (1937), kategorican je da je to gradski atar Vraca - ,,jos po austrougarskim mapama".

Kada su sarajevski Srbi, nakon Dejtona, masovno napustili gradske i prigradske prostore, prota Carkic je samo iskoracio sa Grbavice preko nove granice i prenio crkveno zvono u skoro prvu kucu u RS.
Ostao je tu sa starosjediocima u rijetko naseljenom prostoru i onim Sarajlijama koji nisu htjeli, ili nisu imali kud da idu.

S proljeca '92. godine, kada je pocinjao rat u Sarajevu, pop Zuco je, isto tako, samo prekoracio Miljacku i ostao s narodom do posljednjeg dana na Grbavici. Crkva Svetog Preobrazenja, ciji je bio predratni starjesina, ostala je na drugoj obali Miljacke, a vec oktobra iste godine u prostorijama bivse mjesne zajednice na Grbavici, oformio je Crkvu Svetog Djordja koja ce ostati sve do sredine marta 1996. godine.

Sa krstom u ruci i maskirnoj uniformi, obicnim ratnim danima, u mantiji za vrijeme molitve, nedjeljom i praznicima - cetiri ratne godine je prota Vojislav Carkic sahranjivao i krstavao, pricescivao i blagosiljao narod i vojsku.
Ma kakav Beograd? Pa tim lopovima ne moze niko stati u kraj. Oni bi i Svetom Savi pertle sa cipela ukrali

Oko popa Zuce vrtjeli su se i zivot i smrt ratne Grbavice. Kao na smotri prezivjelih, svakog jutra oko devet sati, sala pri crkvi ispunila bi se oficirima i vojnicima, civilima i policajcima ,,na kafi kod popa-Zuce". Cesti gosti bili su vojnici ondasnjeg Unprofora, a neke je i krstio.
Vise bi se cutalo nego pricalo, uz kafu, gotovo redovno hladnu, i rakiju koja se tocila ,,samo za nokat". Bila su to gladna i neizvjesna vremena, u kojima je samo smrti bilo napretek. Oko hiljadu nepravoslavnih dusa koje su se u ratu zatekle na Grbavici, dolazilo je kod popa Zuce po savjet ili pomoc. Bio je svjestenik i covjek za sve.

Samo oni koji nisu iskusili rat na Grbavici, negodovali su zbog protinog rijecnika i vojne uniforme. ,,Svestenik mora na frontu biti u uniformi, ne moze lelemudati u mantiji."
. Oce Vojo, da li je tacno da planirate gradnju nove crkve, tu na medjuentitetskoj liniji?
- Gradnja ce poceti s proljeca, ako bogda. Bice slicna po izgledu Staroj crkvi sa Bascarsije, koja je nase najstarije svetiliste u bivsoj BiH i bice udaljena svega 300 metara od entitetske granice.
. Zivite u prilicno pasivnom kraju, koliko uopste imate vjernika ili parohijana?

- Vojna tajna! Zanemario bih odgovor o brojuu dusa i ognjista, ali mogu reci da je ovdje ostalo dosta ljudi sa Grbavice i Vraca. A i da je nema, ono ima inata. Prvi sam ovdje iz inata.
. Vi djelujete prezauzeto iako Vasa parohija ne djeluje prenaseljeno. Cime se sve bavite danas?
- Pored redovnih svestenickih aktivnosti, predajem i vjeronauku u skoli ,,Sveti Sava" ucenicima od petog do osmog razreda. Sto bi se reklo: politicki komesar u osnovnoj skoli. Bavim se i dalje humanitarnim radom... Ono cetvrto se nikoga ne tice, osim popa Zuce.
. Vi ste u ratu nosili vojnu uniformu i bili jedini svestenik u VRS?

- Ponosan sam na nju i nisam je skinuo. I u vojnoj uniformi i u mantiji, uvijek sam Hristov vojnik i vojnik srpskog naroda. Sto bi neki rekli: ,,Proto Zuco, bio si prvi i posljednji, jer komunizam iz Srbije prelazi granice Drine".
. Smatrate li, onda, da vam veca opasnost prijeti sa Drine nego iz Federacije?
- Muslimani su tu mala masa. Mnogo je veca opasnost sa Drine. Ona je ideoloska i prijeti srpstvu na svim prostorima.

Srpska politika? To ti je politika: ,,jebe lud zbunjenog" i treba samo voditi racuna da te ne ufate na vratima. Ovo je igrarija, to i nije politika. Evo, kako se zove onaj najnoviji lelemud sto su ga predlozili...

Stali smo kod rata. Grbavica?
- Dugo sam vremena na tom prostoru bio jedini svjestenik. Crkva mi je bila udaljena jedva sto metara od linija razdvajanja i rovova. Cesto sam molio Boga da mi se niko ne nadje u crkvi u vrijeme zestokih granatiranja i da mi narod tu ne izgine. Fala Bogu, to se nije dogodilo i pored sve siline granatiranja, o cemu svjedoce i dijelovi granata koje smo ponijeli ovdje, u ovu kapelu Svetog Djordja. Pored svih briga i nedaca, i pored toga sto smo bili u ratu sa Muslimanima, preko Srpske pravoslavne crkve sam prebacio preko Miljacke oko 12.000 paketa pomoci i hrane u muslimanski dio Sarajeva. Bilo je to brdo paketa, a oni to precutkuju. To je bila hrana i pomoc za stanovnike

Sarajeva, bez obzira na vjeru i naciju - za tamosnje Srbe, Hrvate i Muslimane. Prema tome, kada je bila u pitanju humanitarna pomoc, Srpska pravoslavna crkva djelovala je kao internacionalna, a ne samo kao nacionalna. Muslimani cute o tome, ali postoji numeracija o tim paketima, za koje su nam spediteri bili pripadnici 4. francuskog bataljona Unprofora. Oni su prevozili te pakete iz naseg dijela grada u muslimanski dio. Ta vrsta pomoci isla je preko nase crkve na Grbavici od septembra 1992. godine, pa do februara 1996.

Jednom ce se i o tome progovoriti. Sama Crkva bila je na neki nacin stub tog prostora odsjecenog od ostalog dijela svijeta. ljudi su dolazili ne samo na molitvu, vec i na kafu i rakiju, na razgovor i utjehu. Rat ljude mnogo zblizava. ljudi postaju mnogo vise nego familija. Jeste bilo dosta teskih dana, ali kada nam pogine ovaj ili onaj blizak prijatelj, ili bude tesko ranjen...
Evo, sad se cesto u razgovorima postavlja pitanje zasto smo napustili Grbavicu, Vrace i druge dijelove Srpskog Sarajeva. Ko nije u to vrijeme bio dolje i slusao njihovu propagandu, taj to ne moze ni shvatiti. Sa radija je isla propaganda da ce zena koja je radila u vojnoj trpezariji odgovarati zatvorskom kaznom od tri do tri i po godine, a da ne govorimo o vojniku borcu, artiljercu ili komandnom kadru. Da kazem otvoreno, ja njih nisam smio docekati i medju posljednjima sam napustio Grbavicu.

. Danas mnogi smatraju da su Srbi pogrijesili sto su tako masovno napustili Sarajevo?
- Znas sta, mene je cetiri-pet dana davio jedan francuski oficir ubjedjujuci me kako mi Srbi treba da ostanemo dolje u Sarajevu, a narod vec bio poceo da izlazi. Kada mi je dosadilo to njegovo navaljivanje da mi, Srbi, tu ostanemo, samo sam ga upitao ima li on dovoljno vojnika da svaki njegov vojnik cuva jednu srpsku glavu. On je samo zinuo, nije rekao nista, ali kasnije, kada smo se oprastali, po isteku njegovog mandata, rekao je: ,,Papa, bili ste u pravu". Medjutim, da se mi razumijemo: nisu ni svi Muslimani isti. Ima veoma cestitih Muslimana, starosjedilaca u Sarajevu, protiv kojih nemam nista, naprotiv. Ali, ima bogami i katila i ekstrema, sto je rat dobro pokazao.

Znaci li to da ste definitivno preboljeli Grbavicu i Sarajevo?
- Najgori front u RS bila je, upravo, odbrana Grbavice i Vraca. Mi smo bili mala urbana sredina, izlozeni stalnoj snajperskoj i artiljerijskoj vatri. Mnogi ce reci: imali su se sa cim odupirati. Ma sta smo to imali? Neke rashodovane tenkove koji su prije trideset godina trebalo da budu pretopljeni u Zenici. Nije oruzje, vec je srce branilo Grbavicu. I zelja da ostanemo na svom. Da nije slucajno visoka komanda branila Grbavicu? Ali, eto...
. Kakvo je, onda, vase vidjenje srpske politike, ukupne politike s jedne i s druge strane Drine?
- To ti je politika ,,jebe lud zbunjenog" i treba samo voditi racuna da te ne ufate na vratima. Ovo je igrarija, to i nije politika. Evo, kako se zove onaj najnoviji lelemud sto su ga predlozili za mandatara Vlade... Brano Miljus. Interesuje me iz kog li ga naftalina ili otpada izvadise.
. Mogu li tako napisati?
- Napisi. Zna on mene iz predratnih dana.
. A sta je sa Dodikom? Zna se da je u predizbornom periodu obilazio i ove vase okolosarajevske prostore i svima obecavao kule i gradove, a i Vama pare za crkvu? Imate li Vi neki sigurniji izvor finansiranja od Dodikovog obecanja?
- Visnja, odjebaus pliz... Necu o tome da pricam, sta znam ko ce na kraju biti sef Vlade. Zna se odakle vjetar duva.
. Jeste li clan neke stranke?

- Nisam niciji, osim srpskog naroda. Nisam htio da mijenjam partijske boje i ostao sam vjeran SDS-u kao stranci, ali ne i njenim liderima. Jos sam, zvanicno, clan SDS-a.
. Srbijanske politicare niste pomenuli, mada je ocito da im niste nimalo naklonjeni, zasto?
- Slusaj, imam ovdje jednu predivnu knjizicu koja se zove ,,Ne kradi drzavu", a napisao ju je veliki srpski vladika Nikolaj. (Mali blagoslovenik ,,Ne kradi drzavu" pocinje recenicom: Ne kradi drzavu, jer je skupo placena - prim. a.)

Miljusu ni tri popa ne bi pamet vratili, sve da mu i 24 sata citaju molitvu u koju on i ne vjeruje. Mislim da se Miljusu najvise Seselj obradovao. Oni su preko Zenice kalili prijateljstvo samo sto nije bas jasno koji je ostao donji a koji gornji

Bila bi mi cast i zadovoljstvo da tu knjizicu umnozim i posaljem srpskim politicarima. To cu i uciniti. Poslacu svakom clanu novog kabineta po jedan primjerak. Sem, prvoj dami srpske politike, gospodji Plavsic.
. Zasto izdvajate gospodju Plavsic?
- nju poznajem prije nego i jednog od onih sa Pala, iz Bijeljine ili Banja Luke. Poznajemo se negdje od 1964. godine. Bila je moja parohijanka, inace je vjernik i mislim da ima ciste ruke. Drugo, jedina je iz te vlasti, koja je tokom rata, zajedno sa tadasnjim ministrom vjera, gospodinom Davidovicem, bila cest gost kod nas na Grbavici i Vracama. Ne znam za druga bojista, ali ovdje su jedino njih dvoje dolazili da nas obidju. Ni jedno ni drugo nisu imali ni para ni moci da nesto promijene, ali su podizali svojim prisustvom moral ljudima, kada im je bilo najteze. Na njen racun su izrecene mnoge optuzbe, za koje smatram da su neosnovane. Posebno one price, po kojima su neki ljudi bili ranjeni ili izginuli prilikom izvlacenja njene majke iz Sarajeva. To je cista laz. Niko nije bio ni okrznut. Protiv sam neosnovanog blacenja ljudi. Medjutim, nisam ,,Sloga" i kao sto sam vec rekao, ostao sam vjeran mojoj maticnoj stranci.
. A sadasnji predsjednik RS, gospodin Poplasen, mislite li da on moze popraviti situaciju nesto na bolje?
- Pa, on ce uraditi kako mu tata kaze.
. A tata je...?
- Stipu-gati-Bo. Zuba nemam da ih progutam. Zato, malo suskam i ono ,,R" ne mogu da iskotrljam...
. Mislite li da ce Miljus, ipak, uspjeti?
- Pa, tom Miljusu ni tri popa ne bi pamet vratili, sve da mu i 24 sata citaju molitvu - u koju on i ne vjeruje.
Mislim da se Miljusu Seselj najvise obradovao. Oni su preko Zenice kalili prijateljstvo, samo sto nije bas jasno koji je ostao donji, a koji gornji.
Citao sam pismo mog imenjaka Voje o Boravku u Zenici. A, inace, bili smo i komsije na Malti - ja u soliteru, on u onoj ruskoj zgradi. Znam kad mu se i sin Nikola rodio. Nisam ga ja krstio, krstili su ga drugi, ali se sjecam da sam onda morao da budem arbitar medju kumovima. Inace, kada govorim Hercegovci, uvijek kazem: Da oprostis!
Sto se tice ovog Miljusa, ne znam koja je on mraka, ali znam da je u Sarajevu bio muhadzer. Pravo da ti kazem, nisam se u onim vremenima kretao u tim krugovima. Pripadao sam Visockom klanu, a to je onda bio najjaci klan. Privredno, naravno. Svaka cast Fikretu Abdicu i Emeriku Blumu, ali mislim da je pokojni Mulo Hodzic, Bog da mu dusu prosti, bio puno jaci i visi od njih. On je bio generalni direktor KTK-a Visoko, najjaceg kombinata za preradu koze u onoj drzavi. A Mulo Hodzic je bio veliki privrednik, nije bio politicar i bio je veliki covjek. Cesto smo razgovarali o mnogim stvarima i druzili se. Nije zarezivao ni politicke, ni vojne kuce i, kao sto rekoh, bio je izuzetan i privrednik i covjek.
. A odakle Vi, kao rodjeni Sarajlija, u tom Visockom klanu?
- Pa, bio sam mali gradjanin velike varosi. Visoko mi je bilo prvo mjesto svestenickog sluzbovanja, moja prva parohija. Tamo sam proveo deset godina i uvijek se sjetim starih prijatelja iz Visokog. Mnogi od njih su pomrli i uvijek kazem: Bog da im dusu prosti. I kada sam presao u Sarajevo, nisam htio mnogo po Sarajevu da se bakcem. Radije sam uvece odlazio mojim visockim prijateljima na razgovor. Do pred sam rat imali smo kontakte. Uvece se ode tamo, sjedne, a zna se ko je cinio krem visocke carsije.
. Pretpostavljam, kako bi se to danas reklo - multinacionalno drustvo?
- Moze se komotno reci da je to bilo odabrano mjesovito drustvo, a sto se tice same carsije, Visoko, Srbi su tada tamo bili totalna manjina. Svega 6-7 odsto Srba, 3-4 odsto Hrvata, ostalo su bili Muslimani.
. Jednom ste mi u razgovoru, u ratu, rekli da su Grbavica i Vrace slijepo crijevo Republike Srpske. Moze li se to isto sada reci i za Lukavicu i te prostore oko Sarajeva, koji su ostali Srbima?
- I nije, ali jesmo pastorce - bili paljanskom rezimu, a sada i banjaluckom. To je sasvim tacno. Ondasnja paljanska vlast je pocinila gresku sto, tokom rata, nije imala kancelarije, svoje ofise, u Sarajevu. Otisli su, a poslije kao nesto traze...
Vec sam rekao da necu da ulazim u neke detalje oko vlasti, ali Dodik je bio ovdje, bila je i profesor Biljana Plavsic u vrijeme kada je bila predsjednik Republike. Ne mogu da kazem da je bilo sta obecala, jer ona i nije drzala kesu. Dodik je ovdje dosao, docekao sam ga pred crkvom, otisli smo gore na vojno groblje i nismo mnogo pricali. Jeste mi napomenuo da, kada budem trazio novac za crkvu, budem umjeren i ne trazim odmah gutu love. Rekao sam da imam za start odredjenu potrebu, ali da cemo se, otom-potom, cuti u Banjaluci. E, sad sta ce sa svim tim biti, vidjecemo.
Medjutim, ovo je jedina srpska opstina koja nema crkvu. Drugo, ovdje treba i naselje da se pravi... Ko zna sta proljece nosi.

VOJISLAV CARKIC

Sehen Siediese Stadt ? Das ist Walter !

webmaster: iigi@freesurf.ch