Kako se gradilo Srpsko Sarajevo
BANJA LUKA - Skupština grada Srpsko Sarajevo svojevremeno je predvidjela 500.000 KM za izgradnju novog UPI distributivnog centra u naselju Sumbulovac, ali je danas na ovom mjestu samo neupotrebljiva montažna hala.
Projektom obnove privrede u Srpskom Sarajevu s kraja 1996. godine, za koji je bio planiran iznos od oko 29 miliona KM, obuhvaćen je bio i UPI distributivni centar. Dragan Božović, tadašnji direktor Distributivnog centra, koji je prvobitno bio smješten u sarajevskom naselju Rajlovac, kaže da je uradio projekat za novi centar za savremenu veleprodaju i skladištenje roba.
"Distributivni centar je trebalo da bude smješten na 2.000 kvadratnih metara, gdje bi radilo 40 radnika, a u sastavu centra bila je predviđena i upravna zgrada. Vrijednost projekta je bila 1,5 miliona maraka", priča Božović.
On objašnjava da je rukovodstvo Skupštine grada odlučilo da se za distributivni centar može izdvojiti trostruko manji iznos, 500.000 KM, "uz uslov da se za ovu namjenu nabavi montažna hala iz Bugarske". Božović kaže da se nije složio s ovom idejom, smatrajući da ni hala ne zadovoljava uslove za skladište veletrgovine.
"Odgovorili su mi da ne mogu isfinansirati projekat od 1,5 miliona KM i da, ako ja neću da prihvatim drugu mogućnost, prihvatiće je drugi direktor", sjeća se Božović.
Dodaje da se tada razišao s rukovodstvom Srpskog Sarajeva - tadašnjim povjerenikom Mirkom Šarovićem i predsjednikom Izvršnog odbora Skupštine grada Boškom Lemezom, te da je odbio da učestvuje u projektu izgradnje distributivnog centra kako su to zamislili skupštinski čelnici.
Hala iz Bugarske je stigla, kaže Božović, ali nikad nije montirana.
Objašnjava da je jedini novac koji je stigao za vrijeme dok je on bio direktor 30.000 KM dobijenih za otkup njive u Sumbulovcu u vlasništvu Mile Samardžića, na kojoj je distributivni centar trebao biti sagrađen.
Samardžić, međutim, kaže da mu je zemlja bila oduzeta i da je za nju naknadno ponuđena opštinska cijena s kojom se nije složio.
"Oduzeto mi je 14 dunuma i 371 kvadratni metar zemlje. Pristao sam da mi isplate zemlju po opštinskoj cijeni, ali samo kao akontaciju dok sud ne procijeni stvarnu vrijednost zemlje", priča ovaj čovjek. Kaže da je za zemlju dobio 28.000 KM, ali dodaje da je vještačenjem na Osnovnom sudu u Sokocu ustanovljeno da zemlja vrijedi duplo više.
"Sud je donio odluku da mi se za zemlju isplati još 2.000 KM po dunumu, što je ukupno još 28.000 maraka, kao i zatezne kamate od oktobra '97. godine. Predmet je kasnije otišao na Vrhovni sud RS koji je potvrdio odluku sokolačkog suda", priča Samardžić. On, međutim, danas nema od koga da naplati svoju zemlju.
"U Sudu su mi rekli da nemaju koga da gone, jer nema ni firme ni žiro računa. Prevaren sam i oštećen", smatra danas nekadašnji vlasnik njive u Sumbulovcu, na kojoj se umjesto radnika distributivnog centra može vidjeti tek zarđala metalna konstrukcija iz Bugarske.
M. BJELAJAC