Stevan Tontic
SAKA DUVANA

U doba najvece nestasice cigareta,
kada se i duvanska prasina skupo
placala,
jedna baba, okorjeli pusac bjese to prvo i posljednje vidjenje - tutnu mi u dzep saku krdze.

Nesto tako zestoko i tvrdo
nikada nisam zapalio.

Baba mi povjeri da je to njena
originalna mjesavina
od starih listova duvana i sasusenih korjenova meni neznanoga, svetog gorobilja;
posluzila se masinom za mljevenje
mesa,
jer ne bjese drugog nacina.

Pri svakom novom punjenju
lule
rado se sjetim starice neznanke
i njenog zlatnog duvanskog
otrova
koji mi je podaren iz ciste milosti.

(100&1 NOC - SARAJEVSKE PRICE; ZID, Sarajevo, 1993.)