<![CDATA[
Svaki prelazak preko Starog mosta u Mostaru imao je u sebi nesto od cuda: dok vam pod nogama promice gipka zelena masa Neretve, osjecate da to sto vas tako cvrsto i pouzdano drzi u toj svijetloj nebeskoj praznini nije kamen, vec cista misao u koju se kamen prometnuo, stvrdnuvsi se pod rukom graditelja Hajrudina i njegovih majstora u taj vitki bijeli luk. Stojite u vrhu, u kruni mosta, pod vama zeleno protjecanje vode, nad vama plava beskonacnost mediteranskog neba , i svaki djelic tijela vam je najedanput prozet slatkom strepnjom od izravnog dodira s vjecnoscu......... Ivan Lovrenovic
]]>