pise: ERIKA KOPORCIC
Evo i ekskluzivnog izvjeshtaja sa 'banchenja' po hotelima Zapadne Europe.
Izravno iz svoje sobe javlja se novinarka koja je bila drito na mjestu
zbivanja te sudjelovala u
01.09.1996. nedjelja
Digla sam se u 5 am da bih josh provjerila nochu pristiglu poshtu, te
odgovorila na istu. Naravno, na mail koji je trebao ichi za Njemachku nisam
stigla odgovoriti jer je bilo puno vazhnijih stvari... no, sad to i nije
bitno. Dobila sam mail od frenda koji je nedavno preselio u Belgiju (ozhenio
se chovjek 20.07.), u kojem mi javlja da
I obavila ja. Napustila stan u 6.15 ujutro zajedno sa roditeljima. Konj od
Gorana je spavao kao beba i nije se udostojao ni ustati da bi me pozdravio.
Samo je u polusnu promrmljao 'sangrija... ochu sangriju...' Ma nije on konj,
to je samo izraz ljubavi i sestrinske privrzhenosti... naravno! :)
Alzodakle, stigosmo moje starije polovice i ja pred (pod) Cibonu tochno u
petnajst do sedam, skupilo se rulje, shto iz mog, shto iz drugih razreda.
Izljubili smo se sa raskicom(iako ne znam chemu to:), ispozdravljali (long
time no sea), i krenuli zajedno raspravljat o putovanju. Usput smo
usporedjivali tko ima ljepshi jastuchich i takve stvari... :) Svi se
skupili, a busa niotkud. U medjuvremenu je pored parkiralishta kod Cibone
proshao neki kamion za prijevoz stoke, i mi smo vech imali nekakve ideje,
ali smo se suzdrzhali... oko 7:15 pojavio se i nash bus. Na njemu je pisalo
5 zvjezdica, i BEDZH... bili smo origigi... svima pishe turistichka agencija
ova i ona, Tomotours... Slavonijatours... a mi BEDZH! :))) Utrpali smo putne
torbe, kojih je, moram priznat, bilo puno. Josh nekoliko puta sa suzom u
ochima primili savjete cijenjenih i precijenjenih roditelja da pazimo na
nofce, putovnice i slichne drangulije potrebne za shverc iz zemlje u zemlju,
izljubili ih (jes, jes, jes, tjedan dana bez njih, jes, jes, jes... :), i
utrpali se u bus. Onda smo josh malo kroz prozorska stakla upuchivali
cheznutljive poglede neispavanim roditeljima, i dobacivali stidljive 'ochemo
krenit vishe' vozachu Dzhevadu. :)
I tako smo, u velikom stilu, napustili Zagreb. Mahali su nam bijelim
maramicama i osjechala sam se kao da zauvijek odlazim... :) Prvo nas je neko
ubio u pojam nekakvim ljepljivim karamelama, i svi smo si razbrkali
cheljusti... mogu si mislit kak je bilo jadnoj zheni iz kemije, tak ionak
joj je vilica nikakva. Mislim da Ariana vishe neche imati ni tri kod nje...
:) A vozach je skoro napravio saobrachajku! No, da ne lazhem previshe tu,
jer se ovog dijela i ne sjecham previshe, doshli smo na granicu Slovenije i
Italije u neko doba, i onda tu chekali kojih dva sata jer su ispred nas bili
Rusi koje su Talijani pregledavali od glave do pete... to nam je oduzelo
fakat puno vremena. Daklem, preshli smo iz SLovenije u Italiju i nastavili,
niz vjetar, prema Veroni. Stigli tamo oko 17... tako nekako, malo se
proshetali s vodichem po gradu, ishli do Giulijinog balkona, neki su i
Giuliu pipali. Ja nisam jer mi se nije dalo chekat u redu, a uostalom, bolje
je i realnije pipat nekog zhivog. Ne kuzhim bash ja ovaj danashnji narod.
Dakle, pogledali nekoliko crkava (ovo nije glagol), spomenika i to, i onda
dobili slobodno. Slikali se kod arene. Ludi Domchi se toliko
udaljio (pokushavao je obuhvatit chitavu arenu) da ni ja vishe nisam sigurna
jesam li ono ja pred njom ili neko drugi!!! Odluchili smo sjesti i pojesti
pizzu u Italiji. Ja bash inache i nisam luda za pizzom u Italiji jer iz
iskustva znam da NISHTA ne valja, ali, nisam htjela kvariti zabavu... d hel
i tih 10.000 lira. I tako, sjelo nas petero, naruchili kako ko, i donio
konobar. Nina, jedna od frendica iz razreda, je imala jako dekoltiranu
majicu, tako da se dechko nije mogao suzdrzhati a da po njoj ne prolije...
tonik koji je naruchila... onda mu je bio neugodnjak i stao se isprichavati
na talijanskom i to... ono, navine se i brije, i nikaj ga ne razmesh... ali
se nije suzdrzhavao da nam naplati 10.000 lira extra, za 'uslugu'... chudni
su ti Talijani, proliju te sokom u bircu, i onda ti to josh naplate?! Ipak,
mi smo to uredno platili jer nas je grdo gledao shef... a mislim da tip ima
nekoga na Siciliji. Takav mu je izraz lica bio. Napustili smo pizzeriu, i
polako krenuli prema busu. Na putu prema busu ovi su se josh izgubili
nekoliko puta po razlichitim WCima... dok sam ja kupovala razglednice.
Konachno, oko 19:00 smo krenuli out of Verona. Bilo je i vrijeme. U busu se
i dalje pjevalo, deralo i tako. Kad je pala noch, ekipa je na nekom
stajalishtu nabavila nekakvo vino i kupila colu, pa su si mjeshali bambusa.
Meni je bambus bezveze. Dodushe, nisam ja bash niti neki alkoholichar, al mi
je stvarno zhal vina koje su mijeshali sa colom... ali, glavno da se
pjevalo. Oko ponochi, vodich je odluchio pustiti nam film 'Nell' sa Jodie
Foster, ne bi li nas stishao. Nemresh bolivit, ali uspio je. Fino smo
odgledali film, i zaspali. Nakon filma, naravno. Kako sam ja sjedila s
Domchijem, moglasam se naslanjati na njega, bash mi je bio od koristi. Ne
znam jel se on naspavao, ali, meni je noch bila bash ugodna! :) Samo me je
smetalo nekakvo dahtanje za vratom. Bit che da je vozach upalio air
condition, iako ne znam zashto nochu... hm. To che mi vjerojatno ostati
misterija, jer se samo ja sjecham takvih pojedinosti. :)
02.09.1996. ponedjeljak
Kad smo se probudili, a bilo je doista rano, bio je vech ponedjeljak. U busu
je uglavnom bila tishina, jer smo svi bili ljepljivi i krmeljavi nakon
spavanja, a josh nismo stali da se odemo negdje (na nekom potoku, u
divljini:) umit, oprat kljove i to. E da, usput smo skuzhili da smo u Spain.
Niko nije registrirao kad smo stigli prechi Ventamigliu, tak smo fino spavali.
Oko 11 prijepodne stigli smo u Figueras, rodno mjesto Salvadora Dalija, gdje
smo i posjetili njegov muzej. I mogu ti rechi da me se tip izuzetno dojmio.
Kolikogod da je chudan, i zanimljiv je u svakom sluchaju. Malo me podsjetio
na tebe... =)...mislim, time otkud mu ideje dolaze... a i sav je nekakav
perverzan. Nakon obilaska muzeja, izashli smo van i malo se slikali pred
busom chekajuchi one koji su se eventualno izgubili u muzeju i ne mogu nachi
izlaz (a mogu ti rechi da je i meni trerbalo dosta da ga nadjem). Zapravo,
tek sam neki dan skuzhila da u nekakvom prospektu pishe da su sobe poredane
tako da iduchi od jedne do druge na kraju ipak nadjesh izlaz. Zakaj mi to
nitko prije nije rekao?!?! :) Nakon Figuerasa, krenuli smo prema Lloretu, od
kojega nas josh nije dijelilo puno. Samo cesta duga 40 km mislim. Oko pola
dva (taman za ruchak) smo stigli u hotel, istovarili prtljagu nasred hola,
pored recepcije, i odgibljali na ruchak. Prvi topli obrok nakon tko zna
koliko. Tko to josh broji... :) Shvedski stol. Grabi koliko mozhesh, dok
mozhesh! A ne mozhesh kad vishe nema! I tako, nagrabili mi nekakvih
salata (nezachinjenih), rizhe, tjestenine, mesa pohanog... probali... yuk!
Prilozi hladni, meso nekako chudo zachinjeno... opche mi hrana nije pasala.
ALi, shta je, tu je. Gladni smo, moramo se naviknut na tu hranu, jer chemo
to slijedechih dana jesti. I nishta, najeli smo se mi... shatro. Pojeli
desert, nekakvi sladoled. I onda se smjestit po sobama. Ja sam u sobi bila
sa plavushom Lalitom i sa Ivom koja je super cura. Prvo smo se otushirale,
pa smo slozhile i raspremile stvari, i odluchile se malo proshetati po gradu
da vidimo gdje shta ima, kakva je plazha i to. Nakon toga otishle na
vecheru, skupile se s razredom i zajedno s vodichem Gordanom (mlad, zgodan,
simpatichan i duhovit) otishli u disco Hollywood. Nakon toga smo josh ishli
u Colossos, gdje mi se, moram priznat, puno vishe svidjelo. Tu prvu vecher
ostali smo vani do tri, chetiri, kako ko. Imali smo dvije besplatne
konzumacije (Hollywood, Colossos), u Colossosu smo pokupili majice koje smo
dobili preko agencije (na majici pishe SPERANZA, tourist agency, i bash je
kewl!:), i bilo nam je fino.
3.09.1996. utorak
Cijelo jutro slobodni, poslije ruchka sastanak sa grupom i vodichem i izlet.
Ujutro smo cimerice, ja i josh par ljudi otishli opet u grad vidjet shta
ima, okupat se u moru (Jadransko je ljepshe!), doshli na ruchak u 14. i
poslije se sastal sa ostalima. Izlet: Marineland. Vecher: hacienda, noche
espanola. U Marinelandu smo gledali predstavu foka i delfina, na kaj smo se
svi raznjezhili... a onda je pala kisha! :) Kada je kisha vech naveliko
brijala, ishli smo na bazene u Marinelandu, na kojima se nalaze svi oni
toboganchichi i slichne perverzije. I naravno, unatoch kishi, hladnochi,
nestanku sunca, nismo mogli odoljeti a da se ne okupamo. I tako smo mi, ko
zadnji kreteni, spushtali se niz tobogane vrishtechi, dok nam je kisha prala
lica. Mislim da ovdje pochinje povijest moje bolesti. Iz Marinelanda, koji
smo napustili oko 18:00, nisam otishla praznih ruku. Kupila sam si
simbolichu igrachkicu, plishanog delfina za kojeg se poslije uspostavilo da
je kit ubojica, i nazvala sam ga po vodichu. Tak da sad spavam sa Gordanom.
=) Doshli smo u hotel, otushirali se, povecherali neshto u hotelskoj menzi,
i spremili se za haciendu. Ne bih znala tochno kaj bi to bilo. Mi smo doshli
tamo, sangrija se tochila u potocima, upali smo u neku ogromnu salu vech
totalno namjeshtenu za objedovanje cca 500 uzvanika na vjenchanju, a mi
nismo znali tko se zheni. Ma ne. Znali smo da je to sve za nas, ali nam
svejedno nije bilo bash bistro. Mozhebit da je prethodna degustacija
sangrije utjecala na nashu moguchnost zapazhanja. Posjeli su nas za stolove,
i rekli neka pijemo. Onda su se pochele shetati neke tete sa sombrerima,
stavljali su nam to na glavu i slikali nas. Onda su nas slikali solo, i onda
su nas josh slikali sa onima koji sjede do nas. I stalno su nas nekaj
slikali. Onda smo dobili jesti. Prvo nekakvo predjelo koje mi nije pasalo.
Pa glavno jelo koje mi nije pasalo. Pa desert kojim smo se gadjali. Mozhda
ti jednom i pokazhem sliku moje cimerice Lalite, kojoj je sladoled
katapultiran sa zhlichice sletio na chelo. Nakon toga se ocijedio preko
nosa, do usta. Na slici to izgleda... kinky. :) Svima objashnjavam da to
nije ONO shto misle da je. :))) Onda su neke tete plesale kan-kan... ne,
nisu to plesale, plesale su ono drugo... i bio je neki zgodan strichek... a
poslije su doshli i 'men in tights'... svirali su prvo nekaj
domache (shpanjolsko domache, tradicionalno), onda su u jednom trenu nestali
iza zastora, da bi se moment kasnije na stageu pojavili nekakvi ostarjeli
rockeri. Al su dobro prashili. Ustvari, svi su (osim mene) bili pijani, pa su
i na to mogli plesat! :) uglavnom, da skratim, bili smo tamo do ponochi
otprilike, onda su nas utrpali u bus i odveli natrag u Lloret. I tamo smo
nastavili u discu.
04.09.1996. srijeda
Uspjela se nekako ustati, unatoch nochi koja je potrajala do jutra. Otishla
na doruchak (iako, i da nisam, nishta ne bih propustila time), probudila
zimmeritze i otishle na plazhu sa josh nekoliko ljudi. Valjali se u pjesku,
ukopavali se u istog, uzhivali na valovima, pokushali utopit profku iz
povijesti... bezuspjeshno... stigli na ruchak. Nakon ruchka, sastanak sa
vodichem, raskom i vozachima. Ide se u Barcelonu. Proshli kroz Barcelonu,
vidjeli crkvu 'Sagrada Familia', vidjeli Columba kako upire prstom u neshto
u daljini (znala sam da je bio nepristojan i nikad mi nije bio simpatichan),
vidjeli hrpetinu chudnih zgrada i spomenika. Bili do nekih fontanica i otamo
gledali gradsku luku. Posjetili josh par crkava (mnozhina od crkva). Bili u
onoj ogromnoj robnoj kuchi, u kojoj smo se skoro izgubili. Nutra sam provela
najmaje dva i pol sata, s tim da sam se sat vremena barem zadrzhala na
odjelu sa elektronikom i HI-FI uredjajima, CDovima i kasetama. Kupila sam si
i jedan album Erosa Ramazzottija kojeg josh nemam u svojoj kolekciji. Rijech
je o njegovom prvom albumu, "Cuori Agitati", iliti "Uzburkana srca". Chak je
bilo i isplativo, 15 DM. Dodushe, nesto tako je bilo i za ochekivati jer to
je ipak staro izdanje. Bash sam gledala koliko dodje novi Eros, "Dove c'e'
musica", a to je ista cijena kao i kod nas i drugdje, oko 132 kune.
Barcelonu smo napustili tochno na vrijeme da stignemo na vecheru. Poslije
vecere, a bilo je to oko 21:00, odluchili smo otichi na nochno kupanje... a
ja ja je ije... doshli na plazhu, skinuli se... i oshli u vodu. Bilo je malo
jezivo, shto zbog nechea shto je svjetlucalo u daljini, shto zbog
hladnoche...ali, prezhivjeli smo. Tu sam i upoznala neke mladiche iz Jaske.
I ustavnovismo da smo u istom hotelu, pa smo se dogovorili da mi oni
zalupaju na vrata oko 00:00. I zalupashe oni... dogovorili smo se nachi sa
njima u neko doba u 'Colossosu'. I bi tako.
Uglavnom, da ne duljim, bio je
tu Boris. I zabrijali. Samo smo prichali. Cijelu
noch. :) Malo je rechi da sam se drugo jutro jedva digla.
05.09.1996. chetvrtak
A imali smo cjeli dan izlete, i to od deset i pol. Prvo smo ishli u
svetishte Monserrat, to je kojih sat i pol od Barcelone. Tamo smo pogledali
crkvu, shetkali se, slikali, zezali, nije mi bash jasno, ali tamo je
protekao gotovo cijeli dan. Onda smo negdje oko pet poslijepodne doshli u
Barcelonu, i dali su nam oko sat i pol da josh rovarimo po robnoj kuchi
tamo. Nakon toga smo se otputili do fontana. Radile su!!! I dozhivljaj je
stvarno fantastichan. Voda koja poigrava na melodiju 'Barcelona'. Tu smo
ostali gotovo cijelu vecher, i nakon toga se otputili u Lloret. I jopet van.
Do ranih jutarnjih.
06.09.1996. petak
Posljednji dan nasheg ostanka u Lloretu. Cijeli dan slobodno. Konachno smo
se mogli naspavati. Spavala sam do negdje deset. Opet sam propustila
doruchak, ali, kako sam prije spomenula, nishta bitno. Onda sam se
otushirala, pojela dvije jabuke da ne budem gladna, i nakon toga smo se
choporativno, gotovo cijeli razred, otputili na plazhu. Na plazhi klasika.
Zajebancija, veselje, valovi i nedostatak daha (tunkanje i to:). Stigli na
ruchak, i poslije ruchka opet drito na plazhu. Do pet sam ostala na plazhi,
i onda, onakva, u kratkim hlachama na tregere, majici i badichu, sa shilt
kapom na glavi, krenula sa sa Marijom, frendicom iz razreda u shopping.
Morala sam kupiti sve one stvari koje sam proteklih dana gledala u izlozima,
onda za mamu konjak, za buraza sangriju, za tatu komplet upaljacha na
punjenje i takve sitnice. I to se oduzhilo do osam navecher. Otishli na
vecheru, i nakon toga se spremali u sobama za izlazak. Oko pola deset, netko
iz razreda je doletio na kat, smijuchi se kao da je ugledao Mr.Beana in
person. Naime, tu je vecher u nashem hotelu bio 'Izbor Mr.Montevista' (hotel
nam se zvao 'Montevista', op.a.), i Irina, cura iz razreda, je, da oni nisu
imali pojma, prijavila Andriju i Gordana (dechke iz razreda). I oni su se, ni
krivi ni duzhni, morali pojaviti. Cijeli se razred skupio u dvorani za
zabavu, a dechkima je bio baaaad. Obojica su to primili kao shock, ali svaki
na svoj nachin. Gordan se uistinu shokirao, ali, mislio je, ovo je sve
zaebancija, budem se i ja zaebavao... dok je Andrija piz*io, doslovno. I
nishta, poslagali se dvanaestorica tipova razlichitih starosti (od 17-50)
ukrug. Ovi nashi dvojica su bili iz HR, bilo je nekoliko Cheha, nekoliko
Nijemaca, jedan Englez (50), neki tip s Malte (valjda se to zove maltezer:))),
i dva Shpanjolca. I nishta, teta voditeljica im je prvo naredila da skinu
majice. I bi tako. Onda je svaki trebao pokazati svoje bicepse i tricepse u
nekoliko tipichnih bodybuilderskih poza, kako je tko znao. Nakon toga su se
trebali udarati u maljava prsa i vrishtati kao Tarzani. Trechi je zadatak
bio da pokupe shto vishe grudnjaka zhena u prostoriji(koja je bila
povecha:))). Tu je Andrija bio najbolji, pokupio ih je chak 7. Mi cure iz
razreda smo bile darezhljive. :) I chetvrti (mislili smo, posljednji) zadatak
je bio da se dechki odu u sobe presvuch i uredit kao zhene, da obuku neshto
sexy i zavodljivo. I mi, ni pet ni shest, odvukosmo Andriju i Gordana u
sobu, obukli ih u uske minice i josh uzhe majchice, dali im klompe i
shtiklice, nashminkali ih, u kosu stavili shpangice, nakit, prstenje,
ogrlice, narukvice... nakon isteka vremena doshli su dolje. Voditeljica je
najavljivala broj natjecatelja, i svaki je, kad bi bio prozvan morao
doshetati do stagea mrdajuchi strazhnjicom, i smjeshkajuchi se zhenstveno.
Nakon shto ih se svih dvanaest izredalo (mislili su da je gotovo), iz
voditeljevih usta izashlo je neshto nalik na 'streeepteeeease'... Malo je
rechi da su natjecatelji PALI sa stolaca. Publika je odushevljeno klicala.
No, da ne duljim sad, mogu rechi da su nashi dechki izveli najbolji
striptease. Imam hrpu fotki, chak na jednoj slici raskica drzhi trofej,
minicu koju joj je dobacio Andrija... :) Dakle, nakon showa u hotelu, a
trajao je do negdje ponochi, svi su se pocheli spremati za van. Domchi i ja
smo bacili dvije partije bilijara u hotelu i onda krenuli nach se s ostalima
u Colossosu. Sreli smo ih na putu prema Hollywoodu. Odluchismo ipak otichi
do Colossosa, pa onda do Hollywoda. Ipak, te vecheri nismo stigli ni u
Colossos ni u Hollywood. Domchi i ja smo si otishli u lunapark!!! I bash nam
je bilo dobro. Zasjeli smo se na autodromu u sutich i vozili oko 5 vozhnji.
Nakon toga smo upali u Hollywood, nismo nashli nikog kog smo trazhili, pa se
pokupili van. Too much people. I otishli do plazhe. Tamo je bilo nekakvih
drushtvanaca, vech ludih od alkohola, i nije nam se dalo provjeravat tko je
to. Tu smo vecher Domchi i ja preshli gotovo cijeli Lloret uz plazhu.
Otishli spavat u pola shest.
07.09.1996. subota
Ustajanje u pola osam. Nash dragi vodich Gordan zalupao je vech u 7:15.
Klasichno spushtanje na doruchak(posljednji, jes, jes, jes), pakiranje i
odnoshenje stvari u bus. Josh sam jednom sa suzom u oku promotrila
'Montevistu', okrenula se, i dala petama vjetra. :)))) Napustili smo Lloret
oko pola deset. Ishli smo DOMA!!! Jesti. Jesti neshto jestivo. Sarma...
shtrukli... anything!!!
Posjetili tvornicu parfema u Grasseu. Pitao nas Gordan hochemo li vodicha na
engleskom ili talijanskom. Svi zavikashe 'engleski!!!'. Ispostavilo se da
smo pogrijeshili. Da smo uzeli talijanski, vjerojatno ne bismo razumjeli
puno vishe nego na 'engleskom', ali bi bar bilo interesantnije. Imala sam
feeling kao da sam 8 godina gubila vrijeme sa onim shta mi zovemo engleski.
Uff... zhena kao da nikad nije CHULA engleski!!! Fakat. A unutra... mrak!
Mijeshaju se mirisi, tisuche mirisa... vishe nisam znala ni kako se zovem?!?
A izmedju ostalog, bila sam i bolesna. Svi smo bili bolesni. Dakle, nakon
Grassea krenuli smo prema Cannesu i kompaniji. Prvo smo stali u Cannesu,
ishetali se ispred 'Filmske palache', tamo se slikali, gledali odljeve ruku
razlichitih poznatih filmashkih imena. Proshetali se po plazhi i otishli u
McDonald's. :) Upotrijebili WC. Vratili se u bus i krenuli za Nicu. U Nici
smo se isto malo shetkali kod onih fontana, slikavali se, proshli kroz
'pjeshachku zonu' gdje uvijek ima puno svijeta. Kupila ja plakat sa Kevinom
Costnerom u glavnoj ulozi. Razmishljam da si ga uramim. Onda smo ishli u
McDonald's (deja vu?:) troshit francuske franke. Bash su im shugavi nofci.
Bezveze. Nekakvi veliki, nepraktichni, krichavih boja. Nicu smo napustili
oko 22:15 i krenuli prema Monacu. Tamo smo stigli malo kasnije, ne znam
koliko, vech sam i pojam o vremenu izgubila onakva bolesna, shmrkava,
kashljuchi... uglavnom, bili smo prvo u Monacu, proshetali se ispred
Cousteauovog oceanografskog muzeja, pored Knezheve palache, slikali se pred
crkvom nekakvog Nikole, Veky iz razreda si je kupio mali mobitel pa smo se
zekali i bilo je veselo. Onda smo ishli do Monte Carla, proshetali se kroz
tunel kojim vozi Formula 1, ja se slikala, i onda smo ispali pred nekim
kasinom, i tamo malo slinili. Uglavnom, negdje oko pola tri u nochi
napustili smo Monaco. Posljednja stanica bio nam je Sirmione u Italiji, na
jezeru Lago di Garda. Mjesto je malo, i prekrasno. Tamo smo proveli oko tri
sata, shetali se po nekakim shpiljama... josh nakon toga proshli kroz
Vicenzu. Trebali smo i tamo malo shetati, i gledati znamenitosti, ali, bi li
mi vjerovao da ti kazhem da vishe nismo IMALI SNAGE... ?
I dopichili u Zagreb oko 19:00. Nakon toga uslijedilo je rastajanje sa 'the
crew'. Domchi i ja smo ih chak i slikali. :) Pred busom! :) Onda smo se josh
slikali komplet sa vodichem, raskicom, cijeli razred, i pokupili se doma
puni dojmova. I umorni. Prosho maturalac.
REZIME:
Ja: Ooooo, puno toga. Bila sam u McDonald'su u Cannesu, Nici, Barceloni...
Hola!
*cenzurirano* lokalne bande iz II. gimnazije u
Zagrebu. BI HTIO razglednicu, i shalje
adresu. A ja se nadala da tu noch neche dobiti vezu, pa chu imat jednu
razglednicu manje na savjesti! :) Ipak, budale imaju sreche, pa je naravno
DOBIO vezu i fino elegantno mi mailnuo adresu. I nishta, ja ni 5 ni 6 nego
7, zapisala adresu u adresar (debeli, sa rokovnikom) i nastavila obavljati
posljednje stvari za put.
Pitali me moji: I Eky, kaj si onda vidjela od svega toga???
© 1 9 9 6 R o b e r t M i h e l l i .
