U moje vrijeme je svijet cak i u slikovnicama bio jednostavniji. Obicno je netko dobar bio otet, onda su dosli policajceki, razbili zlocestom liku lubanju i veselo ga odveli na hitnu.
Danas slikovnice prikazuju jedan "moderniji" svijet. Danas je jedan od likova "otac koji pere sudje", ili "otac koji seta naseg psa", ili kao varijanta, "otac priredjuje dorucak". U svim tim epizodama "iz svakodnevnog zivota" je otac prikazan u pidzami, dok malo krupnija majka stoji nasred kuhinje, cita novine ili telefonira.
Cemu sve to, pitam se. Pa, izgleda da se danas dolazi do spoznaje novih vrijednosti. Ucimo djecu da danas sve mora biti korektno; to je rijec koja vlada razvijenim svijetom. Prije nisam razmisljao koliko je lose kada u svakidasnjim zivotnim situacijama komentiram ljude oko sebe onom misli koja mi taj tren padne na pamet. Recimo, kad spontano koristis rijec "buco" za nekoga tko "djeluje punije" i ta osoba se na tebe smrtno uvrijedi. Jos gorje, to ti nikada ne zaboravi: prokune tebe i sve tvoje potomke, svu tvoju rodbinu i susjede. Naravno, to samo onda ako je ta osoba, nepravedno epitetirana, bila nekakav "shaman" neke sekte.
Nalazimo se pred ozbiljnim problemom danasnjice ako odredjene osobe, etnicke grupe ili situacije bez razmisljanja nazovemo onim nazivom koji smo bili nauceni cuti u sredini u kojoj smo odrastali; ako pristupimo sa hrpom predrasuda. Sjecam se da me je u ranim osamdesetima kod mojeg prvog povratka iz posjete Njemackoj na vratima docekao uzbudjeni prijatelj sa recenicom: "Zar te nisu Svabi ubili?"
Ne, evolucijska kazaljka se ne moze zaustaviti i nalazimo se pred novim obavezama. Vrijeme vapi za promjenama u strukturi drustva, i carobna rijec je "politicka korektnost". To bi oznacavalo paziti na osjecaje drugih ljudi, jednu zivotnu filozofiju koja trazi vise tolerancije za razlicite kulture, rase, spolove, ideologije i one PEZ bonbone. Nesto sto nam daje mirniju dusu i mirnije sne. Nesto sto nam stize iz Amerike, drzave neogranicnih mogucnosti, slobode misli i plasticnih operacija. Nesto sto nam svim vicevima uzme vic.
Sa druge strane, priznajem: ljepse je cuti "Zero-Zero Manager" nego "cistac zahoda".
Budite vrlo oprezni sa rijecima koje koristite u svakodnevnom razgovoru ili korespondenciji. Recimo, nemojte zvati nekoga "debeljuco", to nije nikako ispravno. Ta osoba je sada "tjelesno ekspanzivna" ili "jace gradje". Onaj tupan koji ponavlja sedmi razred peti puta? To nije tupan, on je "mentalno preopterecen". Ne koristite izraze kao "patuljak" ili "krzljavi"; on je sada "osoba neprosjecne visine tijela".
Zbunjuje? Ha, to je nekako slicno tek nedavno provedenoj kroatizaciji Hrvata: sad svi znamo sto je ispravno u hrvatskom jeziku, ali nitko u stvari ne zna govoriti tako.
Odjednom nam se okolina prikazuje u jednom novom spektrumu boja. Odjednom idoli jucerasnjice nisu vise spremni stajati nepromjenjeni za buduca pokoljenja. Niti njih nemozemo ostaviti u mracnim godinama barbarstva. I oni se moraju mijenjati. Kao recimo nedavno James Bond.
Koncept devedesetih je nalozio mojem idolu rane mladosti radikalne promjene. I sve sto se cinilo kao utopija su producenti iz tvornice snova, filmski magnati, napravili blize realnosti. Bond je postao "kompatibilan" sa devedesetima.
Koliko se sjecam, cim je utvrdjen problem, trebalo se rijesiti starog glumca. Dotadasnji Bond, Timothy Dalton, je neobilazno morao biti smjenjen i aspiranti za novu ulogu su varirali od interesantnih (Hugh Grant), do ocajnih (Jim Carey); od losih izbora (Mel Gibson) do nemogucih (Sharon Stone). Nakon dugog razmisljanja su snage koje odlucuju uzeli Pierce Brosnana za novog idola, i sve sumnje da ce 007 vise kulinarski no avanturisticki rijesiti problem, su se otopile. Iako mrvicu blazi no prethodnici, Brosnan je donio prilicno dobru interpretaciju agenta njegove visosti, i usprkos svemu je Bond ostao Bond.
No pretpostavimo samo za tren, da je citava ta metamorfoza ispala malo drugacije i da je Bond postao 100% "moderan".
Naslovi bi se mijenjali. Nema vise brutalnih naslova kao "Licence to Kill" ili "Live And Let Die". Odsada ce Bond susretati zlocince kao "Dr. samo reci No".
Nema vise alkohola. "Jedan sok od narance...iz sokovnika, ne iz miksera."
Nema vise cigareta i pusenja. Umjesto Morlands & Royal Blends cigareta, Bond ce zvakati zvakacu bez secera, ili cuclati bonbone protiv kasljanja.
Nema vise 2 ili 3 zene minimum po filmu. James ce sada imati "nju", jednu jedinu.
Nema vise Aston Martin DB5. Novi, ekolosko orijentirani Bond ne bi htio ispusnim plinovima automobila doprinijeti zagadjivanju zraka. Umjesto toga ce se voziti na posao sa kolegama 003, 004, i 009, ili koristiti intenzivno sredstva javnog prijevoza ("Znam da mi je pokaz istekao, ali slijedim jednog opasnog spijuna!).
Nema vise Walter PPK pistoljcica. Umjesto toga, agent-gentelman koristi suzavac na prirodnoj bazi. Nema vise niti nasilja. Bond ce sada sprejati suzavac, pobjeci do prvog telefona i nazvati 94. Jos bolje, Bond ce se pojaviti na nekom talkshowu sa Blofeldom i Goldfingerom, da javno iznesu svoje diference uz pomoc psihijatra koji je napisao knjigu: "Kako Biti Tajni Agent U Politicki Korektnim Devedesetima".
Nema vise koketiranja sa Miss Moneypenny. Sada sekretarica Bondovog nadredjenog moze suditi Bonda kad je elegantno potapsa u prolazu . Za 25.000 engleskih funti. I ona ce otici na talkshow i sama napisati knjigu.
Izumitelj "Q" vise nece nece imati staro stanje stvari u svojem laboratoriju za potrebe agenata. Sve smrtonosne naprave ce imati naljepnicu "smrtonosna naprava, oprez" ili "tajno oruzje, ne drzati nadohvat djece" na par svjetskih jezika. U stvari, s obzirom na financijsko stanje britanske kraljevske kase, Mr. Bondu ce u ruku "Q" stisnuti umjesto komplicirane i skupe agentske opreme obican dzepni nozic i reci: "Improviziraj".
Nema vise niti kockanja. Ne bismo htjeli da Bond devedesetih postane ovisan o kocki, zar ne? Znaci necemo vise vidjati Bonda kako igra baccarat. Tu i tamo mozda ispuni koji loto-listic.
"Oh, gospodine Bond, kao sto vidim i vi igrate Lutriju. Smijem saznati koje ste brojeve upisali?
"Mr. Largo, opet se srecemo. Umm, u redu. 6, 13, 23, 25, 26, i 30.
"Ali..te sam brojeve ja...Vi ste znali! Bezobrazluk, gospodine Bond. U talkshow, smjesta!"
To su devedesete.
