Priblizavamo se kraju godine; sada dolazi ono veselo doba u kojem svi jurimo po ducanima u potrazi za poklonima za blagdane. Poruka onima koji jos nisu izasli van i nagrabili se potrebnih predmeta za darivanje: krenite sada. Sutra je vec mozda prekasno i necete imati mogucnosti kupiti krive poklone za vase najmilije.
Svuda oko nas zvoncici zvone punom parom. I kuda god se okrenes vidis ljude u entuzijastickoj potrazi za prvim ili zadnjim masnicama kojima dekoriraju svoje paketice, koje onda skrivaju pod bor kao svake godine. Na prvi pogled se sve doima dosta pitomo i umjereno, ali kad bolje pogledam vidim da su ljudi u panici, da imaju grc urezan na licu od briga: Sto cu kupiti dragoj? Hoce joj se svidjati jedna busilica? A ovi cipkasti grudnjaci? Ili ova nova kompjuterska igra? Whoa, super! "Oprostite, mozete li mi zamotati "Destroyer Of The Universe" za moju curicu? U nesto sa srcekima..."
Zasto se covjecanstvo muci ovakvim praznicima, ne znam. Znam samo da su svi sretni kad dobiju poklone, ukljucujuci mene. Navodno postoje osobe koje sa veseljem i rado daruju; ako netko tamo vani zna za takve entuzijaste, onda im slobodno dajte moju adresu.
Vjerojatno nije pametno djecu uciti od prvih dana na to da krajem godine dobijaju poklone. Znam da su mene iskvarili time. Nisam jos toliko razmisljao o religiji i onome sto stoji iza toga. Bitno da sam dobio poklon. Kao, recimo, onda kad sam tek krenuo u skolu. Prvu skolsku godinu sam stjecajem okolnosti morao provesti kod svoje kume, jedne nadasve ugodne i apsolutisticki nastrojene vladarice, koja je dirigirala citavim kucanstvom i tako pruzala veselje svima nama. Upoznala me je sa pricom o Spasitelju, i da samo oni koji su citavu godinu bili dobri dobiju nesto, i kad smo konstatirali da sam bio dobar, smio sam si slobodno izabrati poklone.
Kuma se samo tiho sjela pored mene.
Kuma: Onda Robert, sto bi htio sve dobiti za Bozic dobiti?
Ja: Umm, onaj veliki safari autic na daljinski sa...
Kuma: Recimo novi sal i nove rukavice. Da, pisi: "sal i rukavice".
Ja: Umm, onaj veliki safari autic na daljinski sa...
Kuma: Recimo novu jaknu, volis crvenu boju? Crvena je tako lijepa. Pisi: "crvena jakna".
Ja: Umm, onaj veliki safari autic na daljinski sa...
Kuma: Ili recimo nove cizme za duboki snijeg...plave. Plava je lijepa boja. Pisi.
Ja: Umm, onaj veliki safari autic na daljinski sa...
Kuma: Dobro i taj autic.
Kuma je obecala odnijeti osobno papiric sa zeljama u crkvu; i stvarno su se pod borom nasli paketi sa mojim imenom. Odjurio sam do drvca i raspakiravao poklone: dobio sam novi sal i rukavice, crvenu zimsku jaknu i nove cizme. Ju-hu-hu.
Frustracije nastaju kad kupimo nesto sto bi mi rado dobili ili nesto sto mislimo da ta osoba rado dobija, iako ta osoba to ne zeli. Recimo, ja sam si godinama zelio pravu trbusnu plesacicu, ali uvijek dobijem novi sal i rukavice, crvenu zimsku jaknu i nove cizme. Vec razmisljam odseliti se na Bahame, jer mi takve poklone tamo barem nitko ne moze gurnuti pod bor. Doduse, nema tamo niti toliko trbusnih plesacica, ali su one tete na plazi u kupacim kostimima jako blizu mojoj predodzbi.
Najvise volim kad mi ljudi poklone slike. Stvarno. Jednom sam dobio nekakvog magarca sa crnim dubokim ocima i ogromnim zubima. Bojao sam se te slike. Nije to bilo tako davno, vec sam se bio brijao u to vrijeme. I strasno sam se bojao tog magarca. Poklon je stigao od moje tete, i teta je bila ljubitelj takvih slika. Naravno, odnio sam sliku u zadnji kut podruma i prekrio je plahtom; da me taj ludi magarac ne zastrasi svojom dentalnom protezom kad se nadjemo u mraku u podrumu.
Ha, i sve je bilo izvrsno dok nije teta dosla u posjetu. Setajuci inkvizicijski po stanu, direktno me upita:
Teta: Ah, a gdje si stavio "Magarca Sa Crnim Dubokim Ocima I Ogromnim Zubima"?
Ja: Sto? Oh......ummm..slika... je...stajala...upravo ovdje...ali.....renovirao sam stan...i sada smo tek..stavili nove tapete....i kad...se sasuse...slika dolazi upravo ovdje. Da, tu gdje ti sada stojis, dolazi ta prekrasna slika. Idemo jesti, ohladiti ce ti se.
Vjerovali ili ne, ali morao sam napraviti listu na kojoj je pisalo sto mi je tko od rodbine kada poklonio. Onda jos jednu listu na kojoj stoji gdje trebam te stvari staviti. I prije nego sto mi rodbina nahrupi na vrata, moram se uvijek sjetiti tri stvari:
a) da sve te stvari pobacam kratkorocno na zidove ili postavim u sobi;
b) da mi kompletna rodbina ne dodje istovremeno;
c) gdje sam stavio te liste, jer ih uz najbolju volju vec tri mjeseca nemogu naci.
Zato nikada nismo kod mene za Bozic.
Industrija koja zivi od Bozicnih shopping-manija, je posebno rafinirana dusa. Bas one najgluplje poklone, one koji piste i kreste, masivno postave po citavoj robnoj kuci i dok biras poklon te sa svih strana gledaju nekakvi pajaci koji recitiraju "Zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici..." i kad izadjem van, po glavi mi se mota: "zvoncici, zvoncici". Nakon dva dana mi takav pajac sjedi pjevajuci u sobi o zvoncicima dok ja trazim nesto cime bih ga odalamio.
Ne razumijem zasto, ali svaki Bozic pjevamo iste pjesme. Ja to vidim ovako: kupim si nekakav CD, vrtim ga prvi tjedan, znaci oko pedeset puta, i onda dosta. Nikada vise. Bozicne pjesmice imaju malo duzi vijek. Ako sam dobro racunao, onda te pjesmice ljudi pjevaju vec 1995 godina. Moram nazvati MTV i reci im da korigiraju "Top 100 Of All Times", jer Take That sa svojim raskopcanim kosuljama nisu niti blizu nekim muzickim uspjesima krscanstva.
Uz klasicne pjesme, ponavljaju se i cestitke koje si saljemo svake godine. Ili koje osobno izrazavamo uz nadu da nas domacin ponudi nekakvim finim kolacima koje jos nismo probali. Najcesce se u to doba cuju recenice kao: "Sretan Bozic" "Sve dobro za Bozic" i "Vatra! Vatra! Zapalio se bor!"
U duhu predstojecih praznika, ukorijenjenih na zapadnoj hemisferi, pitam se sto je sa onim reliktima iz srednjeistocnih predjela. Ne znam jesam li propustio ovdje nesto, ali koliko se sjecam svojih ranih dana, mi nismo imali Djeda Bozicnjaka, nego Djeda Mraza. Taj se pojavljivao negdje u prosincu, i danas se jos ne zna sa sigurnoscu sto se zbilo sa njim.
Postoje glasine koje govore da je i Djed Mraz, povodivsi se za politicarima, samo preokrenuo kaput i postao - Djed Bozicnjak. Sa druge strane, postoje i glasine da je to kompletno nova osoba. Misterij? Procavao sam slike jednog i drugog, ali meni su svi bjelobradi striceki u crvenom isti. No ipak mi se teorija da su to dvije osobe cini puno realisticnija. I sada pitanje: ako je Djed Bozicnjak smjenio Djeda Mraza, gdje je ostao Djed Mraz? Otkuda je dosao Djed Bozicnjak? Kako je prosla ta promijena vlasti? Jesu i oni imali izbore, i ako da, zasto ja nisam smio glasovati? Jesu samo klinci mogli dati glas? I kako bi uopce izgledale njihove izborne kampanje?
Djed Bozicnjak: "Glasovajte za mene draga djeco, i imati cete samo strane poklone,
onakve kakve vam je do sada stric iz Njemacke slao u paketima!
Sve ono sto znate iz americkih filmova!"
Djed Mraz: "Glasajte za mene, mila djeco, i dati cu vam...umm...Kras
Ekspres... umm..onda... KiKi bonbone, i Zivotinjsko Carstvo..."
Djed Bozicnjak: "A...ti radis honorarno za >>Kras<
Djed Mraz: "Jako smijesno, ne prekidaj me...I ici cemo u bivsi
Pionirski grad; to Djed Bozicnjak ne nudi, HA!"
Djed Bozicnjak: > "Manemoj, ja ih onda zovem u Disneyland.
Djed Mraz: "Hej, to nije fora, Disneyland nije smisljen za tvoje
potrebe!"
Djed Bozicnjak: "Nije niti Pionirski grad tvoj. Vise niti ne postoji.
Pazi, klima ti se lazna brada."
Djed Mraz: "Bezobrazluk! Ja cu ti..."
Sveti Nikola: "Decki, decki, mir."
Djed Mraz: "??? Koji si ti?"
Sveti Nikola: "Ja sam Sveti Nikola"
Djed Bozicnjak: "Hej, tvoje vrijeme je proslo. Ti imas svoje. Sad se radi o
Bozicu. Sto hoce ovaj tu? Sto je ovo? Opet neka reforma?"
Zvoncici zvone na sve strane. I snijeg nam se pojavio na prozorima. Upravo pakiram poklone i stavljam masnice na neke. Zavrsio sam sa pisanjem cestitki i nadam se da cu i ja dobiti pokoju. Oh, i poklona. Iskvarili su me pokloni iz ranih dana, sto mogu. I nemojte zaboraviti, ovo je doba razumjevanja, strpljenja, dobre volje i...
"Zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici zvoncici..."
.
...khm, pardon. Dobre volje i mira. Ugodne blagdane vam zelim.
