15.02.1996.
U moje vrijeme je svijet cak i u slikovnicama bio puno
jednostavniji. Obicno je netko dobar bio otet, onda su
dosli policajceki, razbili zlocestom liku lubanju i veselo
ga odveli na hitnu.
Danas slikovnice prikazuju jedan "moderniji" svijet. Danas
je jedan od likova "otac koji pere sudje", ili "otac koji
seta naseg psa", ili kao varijanta, "otac priredjuje
dorucak". U svim tim epizodama "iz svakodnevnog zivota" je
otac prikazan u pidzami, dok malo krupnija majka stoji
nasred kuhinje, cita novine ili telefonira.
Cemu sve to, pitam se. Pa, izgleda da se danas dolazi do
spoznaje novih vrijednosti. Ucimo djecu da danas sve mora
biti korektno; to je rijec koja vlada razvijenim svijetom.
Prije nisam razmisljao koliko je lose kada u svakidasnjim
zivotnim situacijama komentiram ljude oko sebe onom misli
koja mi taj tren padne na pamet. Recimo, kad spontano
koristis rijec "buco" za nekoga i ta osoba se na tebe
smrtno uvrijedi. Jos gorje, to ti nikada ne zaboravi:
prokune tebe i sve tvoje potomke, svu tvoju rodbinu i
susjede. Naravno, to samo onda ako je ta osoba, nepravedno
epitetirana, bila nekakav "shaman" neke sekte.
Nalazimo se pred ozbiljnim problemom danasnjice ako
odredjene osobe, etnicke grupe ili situacije bez
razmisljanja nazovemo onim nazivom koji smo bili nauceni
cuti u sredini u kojoj smo odrastali; ako pristupimo sa
hrpom predrasuda. Sjecam se da me je u ranim osamdesetima
kod mojeg prvog povratka iz posjete Njemackoj na vratima
docekao uzbudjeni prijatelj sa recenicom: "Zar te nisu
Svabi ubili?"
Ne, evolucijska kazaljka se ne moze zaustaviti i nalazimo
se pred novim obavezama. Vrijeme vapi za promjenama u
strukturi drustva, i carobna rijec je "politicka
korektnost". To bi oznacavalo paziti na osjecaje drugih
ljudi, jednu zivotnu filozofiju koja trazi vise tolerancije
za razlicite kulture, rase, spolove, ideologije i one PEZ
bonbone. Nesto sto nam daje mirniju dusu i mirnije sne.
Nesto sto nam stize iz Amerike, drzave neogranicnih
mogucnosti, slobode misli i plasticnih operacija. Nesto sto
nam svim vicevima uzme vic.
No, priznajem, ljepse je cuti "Zero-Zero Manager" nego
cistac zahoda.
Budite vrlo oprezni sa rijecima koje koristite u
svakodnevnom razgovoru ili korespondenciji. Recimo, nemojte
zvati nekoga "debeljuco", to nije nikako ispravno. Ta osoba
je sada "tjelesno ekspanzivna" ili "jace gradje".
Onaj tupan koji ponavlja sedmi razred peti puta? To nije
tupan, on je "mentalno preopterecen". Ne koristite izraze
kao "patuljak" ili "krzljavi"; on je sada "osoba
neprosjecne visine tijela".
Zbunjuje? Ha, to je nekako slicno tek nedavno provedenoj
kroatizaciji Hrvata: sad svi znamo sto je ispravno u
hrvatskom jeziku, ali nitko u stvari ne zna govoriti tako.
Odjednom nam se okolina prikazuje u jednom novom spektrumu
boja. Odjednom idoli jucerasnjice nisu vise spremni stajati
nepromjenjeni za buduca pokoljenja. Niti njih nemozemo
ostaviti u mracnim godinama barbarstva. I oni se moraju
mijenjati. Kao recimo nedavno James Bond.
Koncept devedesetih je nalozio mojem idolu rane mladosti
radikalne promjene. I sve sto se cinilo kao utopija su
producenti iz tvornice snova, filmski magnati, napravili
blize realnosti. Bond je postao "kompatibilan" sa
devedesetima.
Koliko se sjecam, cim je utvrdjen problem, trebalo se
rijesiti starog glumca. Dotadasnji Bond, Timothy Dalton, je
neobilazno morao biti smjenjen i aspiranti za novu ulogu su
varirali od interesantnih (Hugh Grant), do ocajnih (Jim
Carey); od losih izbora (Mel Gibson) do nemogucih (Sharon
Stone). Nakon dugog razmisljanja su snage koje odlucuju
uzeli Pierce Brosnana za novog idola, i sve sumnje da ce
007 vise kulinarski no avanturisticki rijesiti problem, su
se otopile. Iako mrvicu blazi no prethodnici, Brosnan je
donio prilicno dobru interpretaciju agenta njegove visosti,
i usprkos svemu je Bond ostao Bond.
No pretpostavimo samo za tren, da je citava ta metamorfoza
ispala malo drugacije i da je Bond postao 100% "moderan".
Naslovi bi se mijenjali. Nema vise brutalnih naslova kao
"Licence to Kill" ili "Live And Let Die". Odsada ce Bond
susretati zlocince kao "Dr. samo reci No".
Nema vise alkohola. "Jedan sok od narance...iz sokovnika,
ne iz miksera."
Nema vise cigareta i pusenja. Umjesto Morlands & Royal
Blends cigareta, Bond ce zvakati zvakacu bez secera, ili
cuclati bonbone protiv kasljanja.
Nema vise 2 ili 3 zene minimum po filmu. James ce sada
imati "nju", jednu jedinu.
Nema vise Aston Martin DB5. Novi, ekolosko orijentirani
Bond ne bi htio ispusnim plinovima automobila doprinositi
zagadjivanju zraka. Umjesto toga ce se voziti na posao sa
kolegama 003, 004, i 009, ili koristiti intenzivno sredstva
javnog prijevoza ("Znam da mi je pokaz istekao, ali
slijedim jednog opasnog spijuna!).
Nema vise Walter PPK pistoljcica. Umjesto toga, agent-
gentelman koristi suzavac na prirodnoj bazi. Nema
vise niti nasilja. Bond ce sada sprejati suzavac, pobjeci
do prvog telefona i nazvati 94. Jos bolje, Bond ce se
pojaviti na nekom talkshowu sa Blofeldom i Goldfingerom, da
javno iznesu svoje diference uz pomoc psihijatra koji je
napisao knjigu:
"Kako Biti Tajni Agent U Politicki Korektnim Devedesetima".
Nema vise koketiranja sa Miss Moneypenny. Sada sekretarica
Bondovog nadredjenog moze suditi Bonda kad je elegantno
potapsa u prolazu. Za 25.000 engleskih funti. I ona ce
otici na talkshow i sama napisati knjigu.
Izumitelj "Q" vise nece nece imati staro stanje stvari u
svojem laboratoriju za potrebe agenata. Sve smrtonosne
naprave ce imati naljepnicu "smrtonosna naprava, oprez" ili
"tajno oruzje, ne drzati nadohvat djece" na par svjetskih
jezika.
Nema vise niti kockanja. Ne bismo htjeli da Bond
devedesetih postane ovisan o kocki, zar ne? Znaci necemo
vise vidjati Bonda kako igra baccarat. Tu i tamo mozda
ispuni koji loto-listic.
- "Oh, gospodine Bond, kao sto vidim i vi igrate Lutriju.
Smijem saznati koje ste brojeve upisali?
- "Mr. Largo, opet se srecemo. Umm, u redu. 6, 13, 23, 25,
26, i 30.
- "Ali..te sam brojeve ja....Vi ste znali! Bezobrazluk,
gospodine Bond. U talkshow, smjesta!"
To su devedesete.
Komentari: eMail 
© 1996 Robert Mihelli. Svi tekstovi su registrirani i zasticeni.
