Banovina Hrvatska (1939. - 1941.)
Grb Zastava
Nakon što je Narodno vijeće proglasilo 27. studenog 1918. g. priključenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba Kraljevini Srbiji, te nakon što je ta odluka stupila na snagu 1. prosinca 1918, hrvatski narodni simboli bili su samo tolerirani. U to vrijeme oni su predstavljali Hrvate kao narod, ne izraz državnosti. Zato Slavonski i Dalmatinski grbovi nisu nigdje bili više prikazivani. Prema Ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, usvojenom 28. srpnja 1921. godine, grb Hrvatâ bio je opisan kao štit s 5 x 5 pravokutnih polja crvene i bijele boje i koji je bio smješten u grb novo stvorene države, zajedno sa srpskim i (na neki način) slovenskim grbom. Kasnije, kad je kralj Aleksandar 6. siječnja 1929. g. proglasio diktaturu i Jugoslaviju, svi narodni simboli bili su zabranjeni, a Hrvati, Slovenci i Srbi su bili opisani samo kao tri grane novo proglašenog jugoslavenskog naroda. Po atentatu na kralja Aleksandra u Marseilleu 9. listopada 1934. g, okolnosti su postupno vodile prema Sporazumu potpisanom 26. kolovoza 1939. god. između Mačeka, vođe u to doba najjače hrvatske stranke - Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Cvetkovića, jugoslavenskog predsjednika vlade. Hrvatima on je donio uspostavu Banovine Hrvatske, sa širokom autonomijom. Od tog časa, pa do 10. travnja 1941. g. Banovina Hrvatska ima svoju zastavu i grb. Zastava je čista crveno-bijelo-plava trobojnica, a grb je štit s dvadeset pet izmjeničnih crvenih i bijelih četvrtastih polja. Isti takav grb je bio opet službeni hrvatski emblem od 25. srpnja 1990. do 21. prosinca 1990. godine. Iako se mogla vidjeti u mnogim varijantama, točan omjer te zastave bio je vjerojatno jednak ondašnjoj jugoslavenskoj zastavi, a to je 2:3.
|