Zastava
Na sastanku Vrhovnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta oslobođenja Jugoslavije (NOPOJ) i dobrovoljačkih jedinica u Stolicama (Srbija) 26. rujna 1941. godine (potvrđeno dekretom Vrhovnog štaba NOPOJ 1. listopada 1941.) odlučeno je: "Svi štabovi i komandanti partizanskih odreda moraju se u najkraćem roku pobrinuti za odgovarajuće nacionalne zastave na svom području. Na sredini zastave, preko cijele širine, treba biti petokraka crvena zvijezda". Premo tome, pripadnici hrvatskog antifašističkog pokreta (partizani) koristili su kao svoju zastavu hrvatsku crveno-bijelo-plavu trobojnicu sa crvenom zvijezdom u sredini, a koja je dodirivala gornju i donju prugu.
Međutim, prva partizanska zastava koja se 1941. pojavila u Hrvatskoj, bila je ona u Škaliću kod Brinja u Lici, no ona je bila načinjena pola od hrvatskih pola od srpskih boja, bez ikakve zvijezde. Kasnije, 1943. godine na trećem kongresu Zajedničkog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH, neka vrsta Sabora) bila je usvojena i potvrđena hrvatska zastava s crvenom zvijezdom.
Jasno je kako u to vrijeme nije bilo posebnih odredbi vezanih za omjere. Za pretpostaviti je kako su bile korištene stare civilne zastave Banovine Hrvatske ili Nezavisne Države Hrvatske s pridodanom crvenom zvijezdom. No, mnogi primjerci bili su načinjeni i u drugim omjerima.
|