Maškarani feeling: ono što visi oko vrata nije omča, već remen za držati saksofon.

Ja, ili David Kurti, rođen sam u Rijeci (najbliže rodilište Opatiji...) 1977. g. i računalima se bavim iz hobija. Osim računala, moja velika ljubav je glazba. Naime, već duže vrijeme sviram tenor saxofon u Puhačkom orkestru Lovran. Druga velika ljubav je fotografija, kojom se bavim i iz poslovnih razloga. Inače studiram i na trećoj sam godini ekonomije na Ekonomskom Fakultetu pri Riječkom Sveučilištu, smjer Ekonomika poduzetništva.

Mnogo je toga što mene veže uz Opatiju; prva stvar koja mi pada na pamet je da tu živim, zatim tu su mi prijatelji i rodbina. Tu sam išao u školu. Usput, pozdrav svim osnovcima bivše O.Š. Ljubomir Mrakovčić, sada O.Š. Rikard Katalinić Jeretov i nenadmašnoj Gimnaziji Eugena Kumičića, koja svojim kadrom zna ispuniti dane jednom gimnazijalcu, potencijalnom intelektualcu (kako smo mi znali govoriti). I još da sve to bude zanimljivo.

Posebni pozdravi idu članovima B razreda, koje je pod umješnom palicom (dirigentskom naravno) razrednice Željke Štefan, u razdoblju od 1991 do 1995. g. ušao u legendu i anale škole. Svatko od Vas je ostavio trag u mom srcu i ima rezerviran kutak u mojim mislima.