Svi su ti ljudi bili sluge tamosnjeg vladara koji su na taj dio otoka dosli po njgove konje.Da nisam na njih nabasao vjerovatno bih umro,jer put na drugu stranu otoka gdje su zivjeli ljudi nikad ne bih pronasao.Sluge su prema meni bile ljubazne,ponudile me jelom i povele sa sobom na put.Kad smo stigli do palace odmah me odvedu kralju koji se takodjer pokazao vrlo gostoljubivim.Pazljivo je slusao moju pricu i,vidjevsi u kakvom sam se polozaju nasao,ponudio mi je da ostanem kod njega goliko god zelim.Glavni grad njegova kraljevstva,sada moj novi dom,nalazio se na morskoj obali.Cijele sam dane provodio u luci,docekivao brodove iz svih krajeva svijeta i razgovarao s trgovcima koji su njima doplovili.Nadao sam se da cu kad tad sresti nekog iz mog rodnog grada.Sprijateljio sam se s domorocima,vrlo mudrim Indijcima.Pazio sam,takodjer,da redovito svakog dana posjecujem kralja.S njegovim sam ljudima vodio vrlo zanimljive razgovore o upravljanju u mojoj i njihovoj zemlji.Jednog sam dana cuo za otok Kasil sa cijih obala svake noci odjekuju bubnjevi.Posjetio sam ga i putem vidio svakojake neobicne ribe.
Ubrzo nakon mog povratka,u luku uplovi onaj jedrenjak s kojim sam iz Basre krenuo na putovanje i koji me ostavio na ledjima morske nemani.Medju mnogim balama robe koje su bile istovarene s jedrenjaka ugledam i sveznjeve na kojima se jos jasno napisano vidjelo moje ime.Ali,kad sam se predstavio kapetanu i rekao da zelim svoju robu,on me iznenadjeno pogleda.>Kako vi mozete biti Sindbad<,upita>kad sam svojim ocima vidio da se utopio?Bojim se da niste cestit covjek iako izgledate tako.Cini mi se da namjerno lazete kako biste se domogli robe koja vam ne pripada<.Imao sam muke da ga uvjerim kako govorim istinu,i naposljetku,kad je i nekoliko mornara potvrdilo da sam zaista Sindbad,kapetan mi dade robu.Pretrazio sam sveznjeve,i najljepse stvari odnio ljubaznom kralju,zamolivsi ga da ih primi kao moj dar.zacudio se odakle meni,siromahu kojeg je more izbacilo na obalu,tako skupocjene stvari.Kad mu ispricah kako sam nasao svoju robu on sa zadovoljstvom prihvati moje skupocjene darove i uzvrati mi jos skupocjenijim.Ostatak sam robe prodao ili zamijenio,oprosti se s kraljem i ukrcao na jedrenjak za Basru.Sa sobom sam ponio mnoge vrijedne stvari koje izradjuju samo na tom otoku.Kasnije sam za njih dobio toliko novca da vise nisam morao raditi<.
Kad je Sindbad zavrsio pricu o svojem prvom putovanju,on dade znak glazbi da ponovno zasvira i ostatak dana provede zabavljajuci se s prijateljima.Siromasan nosac,prema kojem nikad nitko nije bio tako ljubazan,uzivao je.Uvecer mu Sindbad zazeli laku noc i zamoli ga da sutra dodje poslusati nastavak price.A kad mu uz to dade vrecicu punu novca,Hindbad je od srca zahvaljivao svojoj sreci.
...............Nastavak price ovdje...............
Povratak na predhodnu stranicu.