Prvo putovanje

Davno,davno prije,za vrijeme slavnog kalifa Haruna al Rashida,u Bagdadu je zivio siromasan covjek po imenu Hindbad.Kruh svagdasnji zaradjivao je prenoseci ljudim robu s jednog mjesta na drugo.Premda se nije tuzio na svoju sudbinu,ipak je ponekad bio nezadovoljan.Jednog je takvog dana,iscrpljen od teskog tereta,sjeo pred kucu vrlo bogata covjeka koji se zvao Sindbad.Rijetki miomirisi i zvuci njezne glazbe iz kuce ozlovolje Hindbada.>Zasto ja moram biti tako siromasan a on tako bogat?<rece glasno>Nisam li i ja covjek kao i on?<Sindbad,kad je to cuo odmah po njega posalje slugu.I tako jadni Hindbad,prestrasen i zbunjen,udje u raskosnu dvoranu gdje se Sindbad zabavljao sa svojim brojnim prijateljima.Sindbad ga posjedne sebi zdesna,ponudi ga ukusnim jelima i tek na kraju blagovanja upita:>Recite mi zasto ste se ljutili?<>Oprostite mi,gospodaru<,odgovori Hindbad,>bio sam umoran i nervozan<.>Ne bojte se<,rece Sindbad blago,>ne zamjeram vam zbog onoga sto ste rekli,ali da biste znali kako sam tesko morao raditi za bogatstvo koje sad uzivam,dopustite mi da vam ispricam svoju zivotnu pricu:

>Dok sam jos bio mladic umre mi otac i ostavi prilicno bogatstvo.Lakomislen,kakav sam bio,ja ga ubrzo gotovo sasvim spiskam.Kad sam shvatio da cu tako pasti na prosjacki stap,odlucim da za ono malo novca sto mi je preostalo kupim razne robe i pokusam ju u Perzijskom zaljevu unosno prodati ili zamijeniti.I tako se ukrcah na jedrenjak.Putem smo pristali uz neke manje otoke i sklopili nekoliko dobrih poslova.Jednog dana,dok je jedrenjak mirovao jer nije bilo ni daska vjetra,opazimo kako iz vode viri malo zeleno polje.To nam se ucini cudni i nas nekolicin skoci u camac i odvesla do polja.Za svaki slucaj ponijeli smo drva za vatru i nesto hrane.

Pristali smo sretno ali ured blagovanja s uzasom ustanovim kako se nalazimo na ledjima neke goleme morske nemani.Stvorenje zatrese svojim velikim tijelom i bijesno zamahne repom,pa su neki odmah skocili u camac a drugi u more.Ubrzo su svi osim mene bili na jedrenjaku.Tad zapuse vjetar i jedrenjak otplovi ostavljajuci me na ledjima nemani.Odjednom grdosija zaroni i da u posljednji cas nisam zgrabio velik komad drveta sigurno bih se utopio.Cijeli dan i cijelu noc bacali su me valovi amo tamo dok me naposljetku nisu izbacili na obalu nekog pravog otoka.Ubrzo grane sunce i,onako promrzla,malo me ogrije.Znao sam da,zelim li povratiti snagu,moram nesto pojesti.Zato,krenem prema sredini otoka.Imao sam srecu i pronasao neke jestive trave i izvor ciste hladne vode.

Kad sam se okrijepio odlucim izviditi na kakvom sam to otoku.I tako,hodajuci sretnem covjeka.Kad je cuo sto mi se dogodilo on me odvede u neku spilju svojim prijateljima.

...............Nastavak price ovdje...............

Povratak na meni prica